Direktori kompanije bi se u svakom trenutku trebali voditi interesima kompanije. Šta ako direktori moraju donositi odluke koje uključuju njihove lične interese? Koji interes prevladava i šta se od direktora očekuje u takvoj situaciji?
Kada postoji sukob interesa?
Kada upravlja kompanijom, odbor može ponekad donijeti odluku koja takođe daje prednost određenom direktoru. Kao direktor morate paziti na interese kompanije, a ne na svoje lične interese. Ne postoji neposredni problem ako odluka upravnog odbora rezultira da direktor ima ličnu korist. Ovo je drugačije ako se ovaj lični interes sukobljava s interesima kompanije. U tom slučaju direktor ne može učestvovati na sastancima i odlučivanju.
U slučaju Bruil Vrhovni sud presudio je da postoji sukob interesa ako direktor nije u mogućnosti zaštititi interese kompanije i pridruženog preduzeća na takav način da se može očekivati da to čini cijeli i nepristrani direktor zbog prisustvo ličnog ili drugog interesa koji nije paralelan interesu pravnog lica. [1] Pri utvrđivanju da li postoji sukob interesa moraju se uzeti u obzir sve relevantne okolnosti slučaja.
Postoji kvalitativni sukob interesa kada direktor djeluje u različitim svojstvima. To je slučaj, na primjer, kada je direktor privrednog društva istovremeno i suprotna strana društvu jer je i direktor drugog pravnog lica. Direktor tada mora zastupati nekoliko (suprotstavljenih) interesa.
Ako postoji čisti kvalitativni interes, taj interes nije obuhvaćen pravilima o sukobu interesa. To je slučaj ako interes nije isprepleten sa ličnim interesom direktora. Primjer za to je kada dvije kompanije iz grupe sklope sporazum. Ako je direktor direktor oba preduzeća, ali nije (n) (indirektni) akcionar ili nema neki drugi lični interes, nema kvalitativnog sukoba interesa.
Koje su posljedice prisustva sukoba interesa?
Posljedice sukoba interesa sada su utvrđene u holandskom građanskom zakoniku. Direktor ne može učestvovati u vijećanjima i donošenju odluka ako ima neposredni ili posredni lični interes koji se kosi s interesima kompanije i povezanog preduzeća. Ako se kao rezultat ne može donijeti odluka odbora, odluku će donijeti nadzorni odbor. U nedostatku nadzornog odbora, odluku će donijeti generalna skupština, osim ako statutom nije drugačije određeno. Ova je odredba uključena u odjeljak 2: 129 stav 6 za javno društvo sa ograničenom odgovornošću (NV) i 2: 239 stav 6 holandskog građanskog zakonika za privatno društvo s ograničenom odgovornošću (BV).
Iz ovih članaka se ne može zaključiti da se samo prisustvo takvog sukoba interesa može pripisati direktoru. Niti se može kriviti što je završio u toj situaciji. Članovi samo propisuju da se direktor mora suzdržati od učešća u razmatranju i procesu donošenja odluka. Dakle, ne radi se o kodeksu ponašanja koji vodi kažnjavanju ili sprječavanju sukoba interesa, već samo o kodeksu ponašanja koji propisuje kako direktor treba postupiti kada postoji sukob interesa.
Zabrana učešća u vijećanju i odlučivanju podrazumijeva da dotični direktor ne može glasati, ali se može zatražiti informacija prije sjednice odbora ili unošenja tačke na dnevni red sjednice odbora. Kršenje ovih članova će, međutim, učiniti rješenje ništavnim u skladu sa članom 2:15, stav 1 pod a Holandskog građanskog zakonika. U ovom članu se navodi da su odluke ništave ako su u suprotnosti sa odredbama koje uređuju donošenje odluka. Tužbu za poništenje može pokrenuti svako ko ima razuman interes za poštovanje odredbe.
Ne primjenjuje se samo obaveza apstinencije. Direktor je dužan da upravnom odboru blagovremeno daje informacije o mogućem sukobu interesa u odluci koju treba donijeti. Nadalje, iz člana 2:9 Holandskog građanskog zakonika proizilazi da se o sukobu interesa također mora obavijestiti generalna skupština dioničara.
Međutim, on zakon ne navodi jasno kada je obaveza izvještavanja ispunjena. Stoga je preporučljivo uključiti odredbu u tom smislu u statute ili na drugom mjestu. Namjera zakonodavca ovim zakonima je da zaštiti kompaniju od rizika da direktor bude pod utjecajem ličnih interesa. Takvi interesi povećavaju rizik da će kompanija biti u nepovoljnom položaju. Odjeljak 2:9 Holandskog građanskog zakonika – koji reguliše internu odgovornost direktora – podliježe visokom pragu.
Direktori su odgovorni samo u slučaju ozbiljnog kažnjivog ponašanja. Nepoštivanje zakonskih ili zakonskih pravila o sukobu interesa je ozbiljna okolnost koja u principu dovodi do odgovornosti direktora. Konfliktnog direktora može se ozbiljno zameriti lično i stoga se u principu može smatrati odgovornim od strane kompanije.
Budući da su izmijenjena pravila o sukobu interesa u takvim situacijama primjenjiva su uobičajena pravila zastupanja. Odjeljci 2: 130 i 2: 240 holandskog građanskog zakonika posebno su važni u tom pogledu. S druge strane, direktor koji na osnovu pravila o sukobu interesa ne smije učestvovati u vijećanjima i odlučivanju, ovlašten je da zastupa kompaniju u pravnom aktu koji provodi odluku. Prema starom zakonu, sukob interesa doveo je do ograničenja moći zastupanja: taj direktor nije smio zastupati kompaniju.
zaključak
Ako direktor ima sukobljeni interes, mora se suzdržati od vijećanja i odlučivanja. To je slučaj ako ima lični interes ili interes koji ne ide paralelno s interesom kompanije. Ako direktor ne poštuje obavezu suzdržavanja, može povećati šansu da kompanija može biti odgovorna kao direktor. Nadalje, odluku može poništiti svako ko za to ima razuman interes. Uprkos sukobu interesa, direktor i dalje može predstavljati kompaniju.
Da li vam je teško utvrditi postoji li sukob interesa? Ili sumnjate da li biste trebali otkriti postojanje interesa i obavijestiti odbor? Pitajte pravnike korporativnog prava na Law & More da vas obavestim. Zajedno možemo procijeniti situaciju i mogućnosti. Na osnovu ove analize možemo vas savjetovati o odgovarajućim sljedećim koracima. Takođe ćemo vam rado pružiti savjet i pomoć tokom bilo kakvog postupka.
[1] HR 29. juna 2007, NJ 2007 / 420; JOR 2007/169 (Bruil).