Direktori kompanije bi se u svakom trenutku trebali voditi interesima kompanije. Šta ako direktori moraju donositi odluke koje uključuju njihove lične interese? Koji interes prevladava i šta se od direktora očekuje u takvoj situaciji?
Kada postoji sukob interesa?
Kada upravlja kompanijom, odbor može ponekad donijeti odluku koja takođe daje prednost određenom direktoru. Kao direktor morate paziti na interese kompanije, a ne na svoje lične interese. Ne postoji neposredni problem ako odluka upravnog odbora rezultira da direktor ima ličnu korist. Ovo je drugačije ako se ovaj lični interes sukobljava s interesima kompanije. U tom slučaju direktor ne može učestvovati na sastancima i odlučivanju.
U slučaju Bruil Vrhovni sud presudio je da postoji sukob interesa ako direktor nije u mogućnosti zaštititi interese kompanije i pridruženog preduzeća na takav način da se može očekivati da to čini cijeli i nepristrani direktor zbog prisustvo ličnog ili drugog interesa koji nije paralelan interesu pravnog lica. [1] Pri utvrđivanju da li postoji sukob interesa moraju se uzeti u obzir sve relevantne okolnosti slučaja.
Postoji kvalitativni sukob interesa kada direktor djeluje u različitim svojstvima. To je slučaj, na primjer, kada je direktor kompanije istovremeno i druga strana kompanije, jer je i direktor drugog pravnog lica. Tada direktor mora zastupati nekoliko (sukobljenih) interesa. Ako postoji čisto kvalitativni interes, interes nije obuhvaćen pravilima o sukobu interesa. To je slučaj ako interes nije isprepleten sa ličnim interesom direktora. Primjer za to je kada dvije kompanije iz grupe zaključe ugovor. Ako je direktor direktor obje kompanije, ali nije (n) (indirektni) dioničar ili nema drugi lični interes, ne postoji kvalitativni sukob interesa.
Koje su posljedice prisustva sukoba interesa?
Posljedice sukoba interesa sada su utvrđene u holandskom građanskom zakoniku. Direktor ne može učestvovati u vijećanjima i donošenju odluka ako ima neposredni ili posredni lični interes koji se kosi s interesima kompanije i povezanog preduzeća. Ako se kao rezultat ne može donijeti odluka odbora, odluku će donijeti nadzorni odbor. U nedostatku nadzornog odbora, odluku će donijeti generalna skupština, osim ako statutom nije drugačije određeno. Ova je odredba uključena u odjeljak 2: 129 stav 6 za javno društvo sa ograničenom odgovornošću (NV) i 2: 239 stav 6 holandskog građanskog zakonika za privatno društvo s ograničenom odgovornošću (BV).
Iz ovih se članaka ne može zaključiti da se samo prisustvo takvog sukoba interesa može pripisati direktoru. Niti mu se može zamjeriti što je završio u toj situaciji. Članci samo propisuju da se direktor mora suzdržati od sudjelovanja u vijećima i procesu donošenja odluka. Stoga nije kodeks ponašanja koji dovodi do kažnjavanja ili sprečavanja sukoba interesa, već samo kodeks ponašanja koji propisuje kako direktor treba postupati kada je prisutan sukob interesa. Zabrana učešća u vijećanjima i donošenju odluka podrazumijeva da dotični direktor ne može glasati, ali može zatražiti informacije prije sastanka odbora ili uvođenja tačke na dnevni red sjednice odbora. Kršenje ovih članaka učinit će rezoluciju ništavnom prema članku 2:15 odjeljak 1 poda nizozemskog Građanskog zakonika. U ovom se članku navodi da su odluke poništene ako su u suprotnosti s odredbama koje uređuju formiranje odluka. Tužbu za poništaj može pokrenuti svako ko ima razuman interes da se pridržava odredbe.
Nije važna samo dužnost apstinencije. Direktor će takođe pružiti informacije u vezi sa mogućim sukobom interesa u odluci koju treba donijeti upravnom odboru na vrijeme. Nadalje, iz člana 2: 9 Holandskog građanskog zakonika proizlazi da se o sukobu interesa takođe mora obavijestiti generalna skupština dioničara. Međutim, zakon ne navodi jasno kada je obaveza izvještavanja ispunjena. Stoga je poželjno da se odredba s tim u vezi uključi u statute ili negdje drugo. Namjera zakonodavca ovim zakonima je da zaštiti kompaniju od rizika da direktor bude pod uticajem ličnih interesa. Takvi interesi povećavaju rizik da će kompanija biti u nepovoljnom položaju. Odjeljak 2: 9 holandskog građanskog zakonika - koji regulira internu odgovornost direktora - podložan je visokom pragu. Direktori odgovaraju samo u slučaju ozbiljno krivog ponašanja. Nepoštivanje zakonskih ili zakonskih pravila o sukobu interesa ozbiljna je okolnost koja u principu dovodi do odgovornosti direktora. Sukobljenom direktoru može se lično prigovoriti i zato kompanija u principu može smatrati odgovornom.
Budući da su izmijenjena pravila o sukobu interesa u takvim situacijama primjenjiva su uobičajena pravila zastupanja. Odjeljci 2: 130 i 2: 240 holandskog građanskog zakonika posebno su važni u tom pogledu. S druge strane, direktor koji na osnovu pravila o sukobu interesa ne smije učestvovati u vijećanjima i odlučivanju, ovlašten je da zastupa kompaniju u pravnom aktu koji provodi odluku. Prema starom zakonu, sukob interesa doveo je do ograničenja moći zastupanja: taj direktor nije smio zastupati kompaniju.
zaključak
Ako direktor ima sukobljeni interes, mora se suzdržati od vijećanja i odlučivanja. To je slučaj ako ima lični interes ili interes koji ne ide paralelno s interesom kompanije. Ako direktor ne poštuje obavezu suzdržavanja, može povećati šansu da kompanija može biti odgovorna kao direktor. Nadalje, odluku može poništiti svako ko za to ima razuman interes. Uprkos sukobu interesa, direktor i dalje može predstavljati kompaniju.
Da li vam je teško utvrditi postoji li sukob interesa? Ili sumnjate da li biste trebali otkriti postojanje interesa i obavijestiti odbor? Pitajte pravnike korporativnog prava na Law & More da vas obavestim. Zajedno možemo procijeniti situaciju i mogućnosti. Na osnovu ove analize možemo vas savjetovati o odgovarajućim sljedećim koracima. Takođe ćemo vam rado pružiti savjet i pomoć tokom bilo kakvog postupka.
[1] HR 29. juna 2007, NJ 2007 / 420; JOR 2007/169 (Bruil).