Dobre ograde čine dobre susjede - reakcija vlade na cyber kriminal i razvoj tehnologije i interneta
Uvod
Neki od vas verovatno znaju da iz hobija objavljujem knjige u prevodu sa istočnoevropskih jezika na engleski i holandski – https://glagoslav.com. Jedna od mojih nedavnih publikacija je knjiga koju je napisao istaknuti ruski advokat Anatolij Kučerena, koji je u Rusiji vodio slučaj Snoudena. Autor je napisao knjigu zasnovanu na istinitoj priči svog klijenta Edvarda Snoudena – Vrijeme hobotnice, koja je postala osnova za scenario nedavno objavljenog holivudskog filma “Snowden” u režiji Olivera Stonea, istaknutog američkog filmskog reditelja.
Edward Snowden postao je nadaleko poznat po tome što je zviždač puštao na medije veliku količinu povjerljivih informacija o „špijunskim aktivnostima“ CIA-e, NSA-e i GCHQ-a. Film između ostalog prikazuje upotrebu programa 'PRISM', putem kojeg je NSA mogla presresti telekomunikacije u velikom obimu i bez prethodnog, pojedinačnog sudskog odobrenja. Mnogi će ljudi vidjeti te aktivnosti koliko su udaljeni i opisati ih kao prikaz američkih scena. Pravna stvarnost u kojoj živimo pokazuje suprotno. Ono što mnogi ne znaju je da se uporedne situacije dešavaju češće nego što mislite. Čak i u Holandiji. Naime, 20. decembra 2016. godine, holandski Predstavnički dom donio je prilično osjetljivi zakon o privatnosti „Computercriminaliteit III“ („Cybercrime III“).
Computercriminaliteit III
Nacrt zakona Computercriminaliteit III, koji holandski senat još treba donijeti i od kojeg se mnogi već mole za njegov neuspjeh, trebao bi istražnim policajcima (policiji, Kraljevskom oružništvu, pa čak i posebnim istražnim tijelima poput FIOD-a) dati mogućnost da istražiti (tj. kopirati, promatrati, presresti i učiniti nepristupačnim informacijama) 'automatizirane operacije' ili 'kompjuterizovane uređaje' (za laike: uređaje poput računara i mobilnih telefona) kako bi se otkrilo ozbiljno krivično djelo. Prema Vladi, pokazalo se potrebnim istražnim službenicima omogućiti mogućnost - otvorenog špijuniranja svojih građana, jer je moderno vrijeme učinilo da kriminal postane teško sljediv zbog sve veće digitalne anonimnosti i šifriranja podataka. Memorandum s objašnjenjima objavljen u vezi s prijedlogom zakona, koji je vrlo teško čitati na 114 stranica, opisuje pet ciljeva na osnovu kojih se mogu koristiti istražna ovlaštenja:
- Uspostavljanje i bilježenje određenih detalja računalnog uređaja ili korisnika, kao što su identitet ili lokacija: konkretnije, to znači da istražni službenici mogu potajno pristupiti računarima, ruterima i mobilnim telefonima kako bi dobili informacije poput IP adrese ili IMEI broja.
- Snimanje podataka pohranjenih u računalnom uređaju: istražni službenici mogu zabilježiti podatke koji su potrebni kako bi se utvrdila istina i razriješio teški zločin. Čovjek može razmišljati o snimanju slika dječije pornografije i detalja o prijavi za zatvorene zajednice.
- Čini nepristupačne podatke: postat će moguće učiniti podaci kojima je zločin počinjen nepristupačnim kako bi se zaustavio zločin ili sprečili budući zločini. Prema obrazloženju, na ovaj način bi trebalo postati moguće boriti se protiv botneta.
- Izvršenje naloga za presretanje i snimanje (povjerljivih) komunikacija: pod određenim uvjetima postat će moguće presretanje i snimanje (povjerljivih) informacija sa ili bez suradnje davatelja komunikacijske usluge.
- Izvršenje naloga za sistematsko posmatranje: istražni službenici dobit će mogućnost utvrđivanja lokacije i praćenja kretanja osumnjičenog, moguće daljinskim instaliranjem posebnog softvera na kompjuterizirani uređaj.
Osobe koje vjeruju da se te moći mogu upotrijebiti samo u slučaju cyber-kriminala bit će razočarane. Istražne ovlasti kao što su spomenute u prvom i posljednja dva tačka metaka, kako je gore opisano, mogu se primijeniti u slučaju zločina za koja je dopušteno privremeno privođenje, koje se svode na zločine za koje zakon predviđa minimalnu kaznu od 4 godine. Istražne ovlasti povezane s drugim i trećim ciljem mogu se upotrijebiti samo u slučaju zločina za koja je zakonom propisana minimalna kazna od 8 godina. Pored toga, opća naredba u vijeću može ukazivati na zločin, koji je počinjen korištenjem automatizirane radnje, od koje je očiglednog društvenog značaja da je zločin završen i da se počinioci procesuiraju. Srećom, prodor automatiziranih operacija može se odobriti samo u slučaju da osumnjičeni koristi uređaj.
Pravni aspekti
Kako je put do pakla popločen dobrim namjerama, pravilan nadzor nikad nije suvišan. Istražna ovlaštenja odobrena prijedlogom zakona mogu se vršiti tajno, ali zahtjev za primjenom takvog instrumenta može podnijeti samo tužilac. Potrebna je prethodna dozvola nadzornog sudije, a „Centrale Toetsingscomcomee“ Službe javnog tužilaštva procjenjuje namjeravanu uporabu instrumenta. Uz to, kao što je ranije spomenuto, postoji općenito ograničenje primjene ovlasti na zločine s minimalnom kaznom od 4 ili 8 godina. U svakom slučaju, moraju se ispuniti zahtjevi proporcionalnosti i supsidijarnosti, kao i materijalni i proceduralni zahtjevi.
Ostale novosti
Sada je razgovarano o najznačajnijem aspektu zakona Computercriminaliteit III. Međutim, primjetio sam da većina medija, u svom krizi nevolje, zaboravlja da razgovara o dvije dodatno važne teme zakona. Prvi je da će prijedlog zakona također uvesti mogućnost korištenja 'mamaca mamaca' kako bi se pronašlo 'mladoženje'. Groomers se mogu vidjeti kao digitalna verzija dječaka zaljubljenih; digitalno pretražujući seksualni kontakt sa maloljetnicima. Nadalje, lakše će se procesuirati protiv primatelja ukradenih podataka i lažnih prodavača koji se suzdrže od isporuke robe ili usluga koje nude putem interneta.
Prigovor na račun Computercriminaliteit III
Predloženi zakon potencijalno pruža veliku invaziju na privatnost nizozemskih građana. Obim zakona je beskrajno širok. Mogu se sjetiti mnogih prigovora, čiji izbor uključuje činjenicu da kada se pogleda ograničenje na djela s minimalnom kaznom od 4 godine, odmah se pretpostavlja da to vjerovatno predstavlja razumnu granicu i da će uvijek uključivati djela koja su neoprostivo teško. Međutim, osoba koja namjerno stupi u drugi brak i odbije obavijestiti drugu stranu, već može biti osuđena na 6 godina. Uz to, može se dogoditi da se osumnjičeni na kraju ispostavi da je nevin. Tada nisu detaljno pregledani ne samo njegovi detalji, već su vjerojatno i detalji drugih koji nisu imali nikakve veze sa zločinom koji na kraju nije počinjen. Uostalom, računari i telefoni su "par excellence" koji se koriste za kontakt s prijateljima, porodicom, poslodavcima i bezbroj drugih. Osim toga, upitno je imaju li osobe odgovorne za odobravanje i nadzor zahtjeva na temelju prijedloga zakona dovoljno stručnog znanja za pravilno ocjenjivanje zahtjeva. Ipak, takvo se zakonodavstvo u današnje vrijeme gotovo čini nužnim zlom. Gotovo svi su se nekada morali suočiti s internetskim prijevarama i tenzije imaju tendenciju ogromnog porasta kad je neko kupio lažnu kartu za koncert putem internetske tržnice. Štoviše, niko se više ne bi nadao da će njegovo dijete tijekom svakodnevnog pregledavanja doći u kontakt s iffy likom. Ostaje pitanje hoće li put uputiti račun Computercriminaliteit III sa svojim širokim mogućnostima.
zaključak
Čini se da je račun Computercriminaliteit III postao pomalo nužno zlo. Predlog zakona pruža istražnim organima opsežan stupanj moći da dobiju pristup kompjuterizovanim delima osumnjičenih. Za razliku od slučaja u vezi sa Snowden-ovim aferom, zakon pruža znatno veće mjere zaštite. Međutim, još je upitno jesu li ove zaštitne mjere dovoljne da se izbjegne nerazmjerno upadanje u privatnost nizozemskih građana i u najgorem scenariju da se spriječi afera „Snowden 2.0”.