Nova izmjena i dopuna Nizozemskog zakona o nadzoru povjerenja

Nizozemski Zakon o nadzoru povjereničkih ureda

Novi amandman na nizozemski Zakon o nadzoru ureda o nadzoru i pružanje domicilnog plusa

Proteklih godina holandski sektor poverenja postao je visoko reguliran sektor. Povereničke kancelarije u Holandiji su pod strogim nadzorom. Razlog za to je taj što je regulator na kraju shvatio i shvatio da su povjerljivi uredi pod velikim rizikom da se uključe u pranje novca ili posluju s lažnim strankama. Da bi mogli nadgledati kancelarije za povjerenje i regulirati sektor, nizozemski akt o nadzoru ureda o povjerenju (Wtt) stupio je na snagu 2004. godine. Na osnovu ovog zakona, povjereničke službe moraju ispuniti nekoliko zahtjeva kako bi mogle obavljaju svoje aktivnosti. Nedavno je usvojena još jedna izmjena Wtt-a, koja je stupila na snagu 1. siječnja 2019. Ovaj zakonski amandman između ostalog podrazumijeva da je definicija pružatelja prebivališta prema Wtt-u postala šira. Kao rezultat ovog amandmana, više institucija spada u područje Wtt, što može imati velike posljedice za ove institucije. U ovom će članku biti objašnjeno što amandman Wtt-a podrazumijeva u pogledu pružanja prebivališta i koje su praktične posljedice izmjena unutar ove oblasti.

Nova izmjena i dopuna Nizozemskog zakona o nadzoru povjerenja i pružanje domicilnog plusa

1. Pozadina zakona o nadzoru kancelarije Holandije

 Poverenički ured je pravna osoba, kompanija ili fizička osoba koja profesionalno ili komercijalno pruža jednu ili više usluga poverenja, sa ili bez drugih pravnih lica ili kompanija. Kao što ime Wtt-a već pokazuje, kancelarije za poverenje podliježu nadzoru. Nadzorno tijelo je holandska centralna banka. Bez dozvole holandske centralne banke, kancelarije za poverenje ne smiju raditi iz kancelarije u Holandiji. Wtt između ostalog uključuje definiciju kancelarije za poverenje i zahteve koje kancelarije za poverenje u Holandiji moraju da ispune kako bi stekle dozvolu. Wtt razvrstava pet kategorija usluga poverenja. Organizacije koje pružaju ove usluge definirane su kao ured povjerenja i zahtijevaju dozvolu prema Wtt-u. To se odnosi na sljedeće usluge:

  • biti direktor ili partner pravnog lica ili kompanije;
  • pružanje adrese ili poštanske adrese, zajedno s pružanjem dodatnih usluga (pružanje prebivališta plus);
  • korišćenje kompanije za distribuciju u korist klijenta;
  • prodaja ili posredovanje u prodaji pravnih lica;
  • djelujući kao poverenik.

Holandske vlasti imale su razne razloge za uvođenje Wtt-a. Prije uvođenja Wtt-a, sektor povjerenja nije, ili jedva, bio mapiran, posebno s obzirom na veliku grupu manjih ureda povjerenja. Uvođenjem nadzora mogao bi se postići bolji pogled na sektor povjerenja. Drugi razlog za uvođenje Wtt-a je taj što su međunarodne organizacije, poput Radne grupe za finansijsku akciju, ukazale na povećan rizik da se uredi poverenja uključe, između ostalog, u pranje novca i utaju fiskalnih sredstava. Prema ovim organizacijama, postojao je rizik od integriteta u sektoru povjerenja koji se morao učiniti upravljanjem regulacijom i nadzorom. Ove međunarodne institucije takođe su preporučile mjere, uključujući princip „znaj svog kupca“, koji se usredotočuje na nepotkupljivo poslovanje i na kojima uredi trebaju znati s kim posluju. Namjera mu je spriječiti da se poslovanje obavlja s prevarama ili kriminalnim stranama. Posljednji razlog za uvođenje Wtt-a je taj što se samoregulacija u vezi s uredima povjerenja u Holandiji nije smatrala dovoljnim. Nisu svi uredi za povjerenje podlijegali istim pravilima, jer nisu svi uredi bili objedinjeni u ogranku ili profesionalnoj organizaciji. Štoviše, nedostajalo je nadzorno tijelo koje bi moglo osigurati provođenje pravila. [1] Wtt je zatim osigurao uspostavu jasne regulative u vezi sa uredima za povjerenje i rješavanje gore spomenutih problema.

2. Definicija pružanja usluge prebivališta plus

 Od uvođenja Wtt-a 2004. godine, postoje redovne izmjene i dopune ovog zakona. 6. novembra 2018. godine, holandski senat usvojio je novi amandman na Wtt. Novim Zakonom o nadzoru ureda Holandije iz 2018. godine (Wtt 2018), koji je stupio na snagu 1. januara 2019. godine, zahtjevi koje uredi za povjerenje moraju ispunjavati postali su stroži, a nadzorno tijelo ima na raspolaganju više sredstava za izvršenje. Ova promjena je, između ostalog, proširila koncept „pružanja prebivališta plus“. Pod starim Wtt-om sljedeća se usluga smatrala uslugom povjerenja: davanje adrese pravnom licu u kombinaciji sa obavljanjem dodatnih usluga. To se takođe naziva pružanje prebivališta plus.

Prije svega, važno je shvatiti šta tačno znači pružanje prebivališta. Prema Wtt-u, odredba prebivališta je davanje poštanske adrese ili adrese za posjetu, nalogom ili pravnom licu, kompaniji ili fizičkoj osobi koja ne pripada istoj grupi kao davalac adrese. Ako subjekt koji pruža adresu pored ove odredbe obavlja i dodatne usluge, govorimo o pružanju domicilnog plusa. Prema Wtt-u, ove aktivnosti smatraju se uslugom poverenja. Sljedeće dodatne usluge su se odnosile na stari Wtt:

  • davanje savjeta ili pružanje pomoći iz privatnog prava, osim obavljanja djelatnosti prijema;
  • davanje poreznih savjeta ili briga o poreznim prijavama i povezanim uslugama;
  • obavljanje aktivnosti koje se odnose na pripremu, procjenu ili reviziju godišnjeg računa ili vođenje administracija;
  • zapošljavanje direktora za pravno lice ili kompaniju;
  • ostale dodatne aktivnosti koje su označene općim administrativnim nalogom.

Pružanje prebivališta zajedno s obavljanjem jedne od gore navedenih dodatnih usluga smatra se uslugom povjerenja prema starom Wtt-u. Organizacije koje pružaju ovu kombinaciju usluga moraju imati dozvolu prema Wtt-u.

U okviru Wtt 2018, dodatne usluge su malo izmijenjene. Sada se tiče sljedećih aktivnosti:

  • davanje pravnih savjeta ili pružanje pomoći, osim obavljanja djelatnosti prijema;
  • brigu o poreznim prijavama i srodnim uslugama;
  • obavljanje aktivnosti koje se odnose na pripremu, procjenu ili reviziju godišnjeg računa ili vođenje administracija;
  • zapošljavanje direktora za pravno lice ili kompaniju;
  • ostale dodatne aktivnosti koje su označene općim administrativnim nalogom.

Jasno je da dodatne usluge u okviru Wtt 2018 ne odstupaju puno od dodatnih usluga u okviru starog Wtt-a. Definicija davanja savjeta iz prve točke neznatno je proširena i pružanje poreznih savjeta izvučeno je iz definicije, ali inače se odnosi na gotovo iste dodatne usluge.

Ipak, kada se Wtt 2018. usporedi sa starim Wtt-om, može se primijetiti velika promjena u vezi s pružanjem domicilnog plusa. U skladu s člankom 3. stavkom 4. podtočkom Wtt 2018. zabranjeno je obavljanje poslova bez dozvole na temelju ovog zakona koje su usmjerene i na pružanje poštanske adrese ili adrese posjete kako je navedeno u odjeljku b definicije usluga povjerenja i pri obavljanju dodatnih usluga navedenih u tom dijelu, u korist jedne te iste fizičke osobe, pravne osobe ili kompanije.[2]

Ta je zabrana nastala jer su pružanje prebivališta i vršenje dodatnih usluga često razdvojeni u praksišto znači da te usluge ne provodi ista strana. Umjesto toga, jedna strana, na primjer, obavlja dodatne usluge, a potom dovodi klijenta u kontakt s drugom stranom koja pruža prebivalište. Budući da obavljanje dodatnih usluga i pružanje prebivališta ne obavlja ista stranka, u načelu ne govorimo o usluzi povjerenja prema starom Wtt-u. Razdvajanjem ovih usluga također se ne traži dozvola prema starom Wtt-u i na taj način se izbjegava obveza da se ta dozvola dobije. Kako bi se spriječilo ovo razdvajanje povjerljivih usluga u budućnosti, zabrana je uključena u članak 3. stavak 4. podtočka Wtt 2018.

3. Praktične posljedice zabrane razdvajanja usluga povjerenja

Prema starom Wtt-u, djelatnosti pružatelja usluga koji razdvajaju pružanje prebivališta i obavljanje dodatnih aktivnosti, a koje te usluge obavljaju od različitih stranaka, ne spadaju u definiciju usluge povjerenja. No, zabranom iz članka 3. stavka 4. točke b. W 2018. zabranjeno je i za stranke koje razdvajaju povjerljive službe da takve aktivnosti obavljaju bez dozvole. To podrazumijeva da stranke koje žele nastaviti obavljati svoje aktivnosti na ovaj način zahtijevaju dozvolu i stoga također potpadaju pod nadzor holandske nacionalne banke.

Zabrana podrazumijeva da pružatelji usluga pružaju uslugu povjerenja prema Wtt 2018, kada obavljaju aktivnosti koje su usmjerene i na pružanje prebivališta i na izvršavanje dodatnih usluga. Pružatelju usluga stoga nije dopušteno obavljanje dodatnih usluga i naknadno dovođenje svog klijenta u kontakt s drugom stranom koja pruža prebivalište, a da nema dozvolu prema Wtt-u. Nadalje, pružatelj usluga je nije dozvoljeno da djeluje kao posrednik dovodeći klijenta u kontakt s različitim stranama koje mogu pružiti prebivalište i obavljati dodatne usluge, bez dozvole.[3] To je čak slučaj kada ovaj posrednik sam ne pruža prebivalište niti obavlja dodatne usluge.

4. Usmjeravanje klijenata na specifične pružatelje prebivališta

U praksi često postoje stranke koje obavljaju dodatne usluge i nakon toga upućuju klijenta prema određenom pružatelju prebivališta. U zamjenu za ovo upućivanje, pružatelj prebivališta često plaća proviziju stranci koja je uputila klijenta. No, prema Wtt 2018, više nije dopušteno da pružatelji usluga surađuju i namjerno razdvajaju svoje usluge kako bi izbjegli Wtt. Kada organizacija obavlja dodatne usluge za klijente, nije dopušteno upućivanje tih klijenata određenim pružateljima prebivališta. To naime podrazumijeva da postoji suradnja između stranaka koja ima za cilj izbjegavanje Wtt-a. Štaviše, kad se dobije komisija za preporuke, očigledno je da postoji suradnja između strana u kojima su službe za poverenje razdvojene.

Mjerodavni članak s Wtt-a govori o obavljanju aktivnosti usmjereni na kako kod pružanja poštanske adrese ili adrese za posetu, tako i kod obavljanja dodatnih usluga. Memorandum o amandmanu odnosi se na dovođenje klijenta u kontakt sa različitim stranama. [4] Wtt 2018 je novi zakon, tako da u ovom trenutku ne postoje sudske presude u vezi s tim zakonom. Nadalje, relevantna literatura samo govori o promjenama koje ovaj zakon podrazumijeva. To znači da u ovom trenutku još nije jasno kako će zakon tačno funkcionisati u praksi. Kao rezultat, u ovom trenutku ne znamo koje radnje tačno spadaju u definicije „usmjeren na“ i „uspostavljanje kontakta s“. Stoga trenutno nije moguće reći koje radnje tačno potpadaju pod zabranu člana 3, stav 4, pod b Wtt 2018. Međutim, sigurno je da se radi o kliznoj ljestvici. Pozivanje na određene pružatelje usluga prebivališta i primanje provizije za ove preporuke smatra se dovođenjem klijenata u kontakt sa pružateljem usluge prebivališta. Predlaganje preporuka određenih davatelja usluge prebivališta s kojima imate dobra iskustva predstavlja rizik, iako klijent u principu nije direktno upućen na pružaoca usluge prebivališta. Međutim, u ovom slučaju se spominje određeni pružatelj usluge prebivališta s kojim se klijent može obratiti. Postoji velika šansa da će se ovo smatrati „dovođenjem klijenta u kontakt“ s davateljem usluge prebivališta. Napokon, u ovom slučaju klijent se ne mora sam truditi da pronađe dobavljača prebivališta. Još uvijek je pitanje govorimo li o 'dovođenju klijenta u kontakt' kada je klijent upućen na popunjenu Google stranicu pretraživanja. To je zato što se pritom ne preporučuje određeni pružatelj usluge prebivališta, ali institucija klijentu daje imena davatelja usluga prebivališta. Da bi se razjasnilo koje radnje tačno spadaju u opseg zabrane, zakonska odredba mora se dalje razviti u sudskoj praksi.

5. zaključak

Jasno je da Wtt 2018 može imati velike posljedice za stranke koje obavljaju dodatne usluge i istovremeno uputiti svoje klijente drugoj strani koja može pružiti prebivalište. Prema starom Wtt-u, ove institucije nisu spadale u područje Wtt-a i stoga im nije bila potrebna dozvola prema Wtt-u. Međutim, otkad je Wtt 2018 stupila na snagu, postoji zabrana takozvanog razdvajanja usluga povjerenja. Institucije koje obavljaju aktivnosti usmjerene i na pružanje prebivališta i na obavljanje dodatnih usluga, od sada spadaju u područje primjene Wtt-a i trebaju dobiti dozvolu u skladu s ovim zakonom. U praksi postoji mnogo organizacija koje pružaju dodatne usluge i zatim upućuju svoje klijente pružatelju prebivališta. Za svakog klijenta, za koga se upute, dobijaju proviziju od pružatelja prebivališta. No, otkako je Wtt 2018. stupila na snagu, pružatelji usluga više ne smiju surađivati ​​i namjerno razdvajati usluge kako bi izbjegli Wtt. Organizacije koje rade na ovom osnovu trebale bi kritički posmatrati svoje aktivnosti. Te organizacije imaju dvije mogućnosti: prilagoditi svoje aktivnosti ili spadaju u opseg Wtt-a i zato zahtijevaju dozvolu i podliježu nadzoru holandske centralne banke.

Kontakt

Ako imate pitanja ili komentara nakon čitanja ovog članka, slobodno se obratite mr. Maxim Hodak, advokat u Law & More putem maxim.hodak@lawandmore.nl ili mr. Tom Meevis, advokat u Law & More putem tom.meevis@lawandmore.nl ili nazovite +31 (0) 40-3690680.

 

[1] K. Frielink, Toezicht Trustkantoren u Nederlandu, Deventer: Wolters Kluwer Nederland 2004.

[2] Kamerstukken II 2017/18, 34 910, 7 (Nota van Wijziging).

[3] Kamerstukken II 2017/18, 34 910, 7 (Nota van Wijziging).

[4] Kamerstukken II 2017/18, 34 910, 7 (Nota van Wijziging).

Law & More